PREGLED POVIJESTI MJESTA
Mađarski povjesničar Csanky Dezso je naveo da je 1467. godine u Međimurju pored četiri trgovišta bilo 95 sela i tri otoka. Jedno od sela bio je Gardenowecz odnosno Gardinovec. Isti podatak odnosi se i na 1478. godinu.
Već 1490. današnji se Gardinovec spominje kao Kardonocz, a 1638. godine u vezi s nekim poslom pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni navodi se Valentinus Repics de Gardinoucz (Valent Repić od Gardinovca). U 17. stoljeća i kasnije Gardinovec se navodi kao selo (villa) Gerdinoucz, Gardinoucz i Gardinovecz. Ime je vrlo vjerojatno dobio prema osobnom imenu svoga feudalnog gospodara tijekom 15. stoljeća Grdina (Gardina), Grdislava ili Grdimira.
Prvi se puta u jednoj kraljevskoj ispravi Gardinovec kao međimursko selo u Varaždinskoj županiji spominje za kralja Marije Korvina 1470. godine.
Gardinovec je u drugoj polovini 16., te tijekom 17. i dijelom 18. stoljeća bio sastavni dio Vojvodata sa sjedištem u Novakovcu. Vojvodati su u Međimurju kao najniži organizacijski oblik bili dijelom Legradske kapetanije, odnosno Kanjiškog generalata. Bio je to posebni sustav na posebno izdvojenom teritoriju s vojničkom organizacijom, vrlo sličan onom u Vojnoj krajini. U vojvodatima je i bilo okupljeno najviše međimurskog sitnog plemstva, te znatan broj seljaka - vojnika
Kanonske vizitacije iz 1688. godine donose vijest da je mjesno groblje u Gardinovcu smješteno oko kapele i da je dobro ograđeno. Na njemu su se pokapali mrtvi iz Dekanovca, Domašinca, Novakovca i Gardinovca.
Godine 1786. U selu su 73 kuće, 82 obitelji, 520 stanovnika, od toga 261 ženskih, 1 obrtnik i čak 58 kmetova.
U Gardinovcu se 1786. godine prilike bile slijedeće: u selu su bile 73 kuće u kojima su živjele 82 obitelji. Ukupno je u Gardinovcu tada živjelo 520 stanovnika. Od toga broja 261 ženskih. U selu je bio samo jedan obrtnik. Nažalost nije poznato čime se bavio, ali prema broju konja koliko ih je bilo u selu vjerojatno je bio kovač.
1857. godine. Gardinovec se vodi kao selo koje pripada kotaru i poštanskom uredu sa sjedištem u Čakovcu, te rimokatoličkoj župi sa sjedištem u Belici. Imao je tada 951 stanovnika, od toga 3 Židova.
Ministar unutrašnjih poslova donio je 1897. godine naredbu o ustroju Matičnog ureda u Gardinovcu za područje Gardinovca i Belice, odnosno beličke župe. (Murakoz 28. 02. 1897.)
Prema prvom popisu stanovništva u vrijeme stare Jugoslavije 1921. godine, Gardinovec je bio u općini Belica. Imao je 183 kuće i 1491 stanovnika. Deset godina kasnije u Gardinovcu je živjelo 1599 ljudi. U političkom životu Gardinovca, kao i u najvećem broju drugih međimurskih sela, dominantnu ulogu igrala je Hrvatska seljačka stranka.
Za vrijeme II. svjetskog rata i mađarske okupacije Međimurja 1941. - 1945. godine u čakovečkom su kotaru žandarmerijske postaje bile u Čakovcu, Gardinovcu, Macincu odnosno Nedelišću, Murskom Središću i Štrigovi. Žandarmerijska postaja u Gardinovcu bila je 1943. godine ukinuta i preseljena u Mursko Središće.
Već u jesen 1941. godine veliki broj Gardinovčana bio je pozvan u mađarsku vojsku.
Nakon II. svjetskog rata poljoprivreda je i dalje ostala glavni izvor prihoda ljudi u Gardinovcu. Krajem 1948. godine osniva se Seljačka radna zadruga (SRZ) Gardinovec. U najvećoj mjeri članovi SRZ bili su siromašni seljaci. Zemljišne površine koje su unijeli u Zadrugu nisu bile dovoljne za normalno poslovanje. Proširivanje neophodno za uspješno poslovanje obavljalo se preoravanjem seoskih pašnjaka, odnosno gmajni.
Veliki broj obitelji se iz Gardinovca nakon II. svjetskog rata preselio u Baranju. Ipak još 1948. godine u Gardinovcu je živjelo 1691. stanovnik u 316 domaćinstava. Dvije godine kasnije dovršena je izgradnja Zadružnog doma u Gardinovcu. Zadruga u Gardinovcu je 1951. godine prišla proizvodnji povrća i postigla u tome dobre rezultate. Imala je i svoju krčmu u Gardinovcu.
Godine 1971. Gardinovec je imao 1.411 stanovnika, 707 muških i 704 ženskih koji su živjeli u 323 domaćinstva. U selu je bilo 316 stanova. Zaposleno je bilo 389 stanovnika, od toga 307 u inozemstvu. U selu je djelovala Mjesna zajednica Gardinovec. Ljudi su držali 28 konja, 690 goveda i 1020 svinja.
Broj stanovnika Gardinovca pao je 1981. godine na 1287, a 1991. godine na 1.137. Posljednji službeni popis stanovnika obavljen 2001. godine govori da je broj stanovnika Gardinovca pao ispod tisuće. Naime, početkom trećeg milenija bilo je samo 982 Gardinovčana stalno nastanjenih u Gardinovcu. Tek nešto malo više nego 1857. godine u vrijeme hrvatske administracije u Međimurju.