Površina općine je 2.766 hektara.

Teritorij Općine Belica smjestio se na spoju dviju morfoloških cjelina-Gornjeg Međimurja i Donjeg Međimurja. Najvećim svojim dijelom čini je mlađa pleistocena terasa. Prostor Općine Belica ima kontinentalnu klimu. Bitne značajke te klime su vruća ljeta i hladne zime. Godišnja amplituda, a temperatura se mjeri već više od stotinu godina, iznosi preko 50 stupnjeva celzijusa. Najčešći vjetrovi, relativno male jačine, su sjeverni i južni. Prosječna godišnja količina padaline je 845 do 862 milimetra na četvorni metar. Najviše padalina je od svibnja do srpnja. U kasno ljeto pa do početka zime, javlja se magla osobito na otvorenom prostoru između Belice i Čakovca.

Kroz povijest sela Belica i Gardinovec bila su dijelovi Čakovečkog vlastelinstva, ali i niza manjih feudalnih gospodara. U 18. i 19. stoljeću ističe se barunska obitelj Inkey od Palina koji su postali i koloraturi beličke župe. Općina Belica ustrojena je 1993. godine. Početkom dvadesetog stoljeća u Belici počinje eksploatacija gline. Belička ciglana proizvoditi će opekarske proizvode do početka osamdesetih godina 20. stoljeća. Belica je zbog toga važna i u gospodarskoj povijesti našega kraja.

Brončanodobna ostava Belica nađena je 1964. godine kada je pripremano zemljište za eksploataciju gline za potrebe mjesne ciglane. Izuzetno je važna za proučanje kontunuiteta života ljudi na prostoru Međimirja Njezin inventar sastoji se od srpova, šupljih sjekira, noževa, koplja, dijelova mača, dlijeta. ogrlice (torques) i grumenja sirove bronce. Po tipološkim značajkama predmeti ove ostave tipični su za III. horizont kulture polja sa žarama, što znači da pripadaju 11. stoljeću prije Krista.

Prvi povijesni spomen današnje Belice datira iz 1256. godine kada se spominje zemlja Bela /Terra Beosvola/. Stotinu godina kasnije u vrelima se spominje posjed Belč /Belch/ između Mure i Drave. Stephanus Bekoych de Belycz /Stjepan Bekoić de Belic/, službenik Čakovečkog vlastelinstva spominje se 1478. godine. Današnji toponim Belica prvi se puta nalazi tek 1638. godine. Najvjerojatnije je da je svoje ime Belica dobila po feudalnom gospodaru imenom Bela početkom 13. stoljeća.

Iz 1501. godine, dakle iz vremena gospodstva Ivana Ernušta Čakovečkog, sačuvao se popis međimurskih katoličkih župa. Te ih je godine bilo četrnaest, tri više nego 1334. godine. U Belici, u crkvi Blažene Djevice Marije bio je tada župnik Stjepan. Župa u Belici svakako je ustrojena tijekon 15. stoljeća. Nažalost, nije moguće pouzdano utvrditi datum, ali podatak da je još 1597. godine obnovljeno crkveno zdanje dovoljno govori o njezinoj starosti.

Dolaskom Međimurja u posjed obitelji Zrinski mijenja se upravna organizacija na vlastelinstvu. Belica se još 1564. godine spominje kao sjedište judikata. U vrijeme gospodstva Zrinskih i Belica i Gardinovec su u sastavu Vojvodata Novakovec posebne upravne jedinice s izraženim vojničkimkarakteristikama. Nakon sloma Zrinsko-frankopanskog ustanka dio Belice ostalo je u vlasništvu grofa Adama Zrinskog, sina Nikole Zrinskog Čakovečkog. Pored njega posjede su imali od njegove obitelji zavisni plemići Franjo Ivanović, Juraj Tkalčević i Juraj Pongrac. Osim njih veliki je posjed imao i grof Nikola Batthyani /Baćani/ koji ga je kupio od kraljevske komore.

Prvi službeni popis stanovnika obavljen u vrijeme cara Josipa II. Kada je Međimurje imalo hrvatsku administraciju 1786. godine govori da je u Belici je bilo 515 stanovnika, od toga 244 ženskoga spola, odnosno u 74 kuće živjelo 89 obitelji. Broj stanovnika u Belici je početkom 19. stoljeća opao. Službeni statistički podaci govore da su u selu tek 62 kuće u kojima živi 486 stanovnika. Svi su katolici, protestanata i Židova u selu nije bilo.

Belica je oduvijek bila vrlo bogata sredina. Popisi kraljevskog poreza obavljeni tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća to najbolje ilustriraju. Broj krava i konja u staji Međimurcima je jedan od najvažnijih pokazatelja gospodarske snage. U Belici je 1773. godine bilo 59 poreznih obveznika , a oni su držali 132 krave i 144 konja. Brojno stanje krava i konja 1847. godine uoči sloma feudalnog sustava nešto je slabije, ali ipak mnogo bolje nego u drugim sredinama. Jedino početkom 19. stoljeća, dakle u vremenu od 1805. do 1815. godine u Belici je zbog stočne kuge prepolovljen broj krava. Zanimljivo je spomenuti i činjenicu da se vrlo mali broj stanovnika Belice sam oslobodio svojih podložničkih, odnosno kmetskih obveza. Dok su se u drugim sredinama u Međimurju kmetovi uglavnom sami otkupili u Belici je to učinio relativno mali broj kućegospodara. 1773. godine bilo je 59 kućegospodara, a od toga 56 kmetova, a 1847. godine od 82 kućegospodara čak 49 kmetova.

Popis stanovnika učinjen 1857. godine u vrijeme hrvatske administracije govori da je u Belici 98 kuća sa 905 stanovnika. U selu živi 4 Židova. Svi osim njih su rimokatolici. U poznatom popisu stanovnika koji je načinila mađarska administracija 1900. godine saznajemo da u Belici živi 1464. stanovnika, od toga 750 ženskoga spola. Svi su rimokatolici, osim 4 Židova. Čak je 824 pismenih stanovnika. Za hrvatski jezik kao materinji jezik izjasnilo se 1405, za mađarski 51, a za njemački 6 stanovnika. U Belici je bilo 186 kuća. Od toga 111 ih je bilo zidanih 18 od nabijene ilovače, te 57 drvenih. 110 kuća bilo je pokriveno crijepom, a 76 šopom.

U Belici je 9. rujna 1891. godine izbio katastrofalni požar u kojemu su izgorjele 43 kuće i veliki broj gospodarskih objekata. Više od 60 obitelji, odnosno gotovo 250 ljudi ostalo je bez svega što su posjedovali.

Hrvatska seljačka štedionica u Belici je utemeljena 27. listopada 1927. godine Dugogodišnji ravnatelj štedionice bio je Stanko Ovčar. Zadruga je 1940. godine imala 215 zadrugara. Od osnivanja do mađarske okupacije promet štedionice iznosio je preko 3,2 milijuna dinara. Osnovao ju je Ljuboslav Kuntarić, profesor Kraljevske učiteljske škole u Čakovcu i jedan od organizatora Hrvatskog katoličkog narodnog pokreta u Međimurju.

Prvi zadružni dom u čakovečkom kotaru sagrađen je u Belici je 1948. Belica je odmah nakon II. svjetskog rata postala poznata po proizvidnji krumpira. Na Prvoj republičkoj poljoprivrednoj izložbi u Zagrebu održanoj od 25. do 30. listopada 1955. nastupale su i brojne poljoprivredne zadruge i udruge iz Međimurja. "Najuočljiviji je paviljon krumpira, gdje Međimurje u pravom smislu dominira". Šampionom je proglašen Stanko Premuš iz Belice. Dobio je 75.000 dinara nagrade. U mnoštvu međimurskih proizvođača krumpira iz mnogih sela jednu od trećih nagrada dobio je i Stjepan Herman iz Belice.

Elektrifikacije je provedena u selu 1952. Asfalt je selo dobilo 1966., a javni vodovod 1977.

Sakralni objekti u RKŽ Belica: 1 župna crkva, 1 kapela 5 poklonaca, 4 pila, 7 raspela i jedan spomenik u kućnoj niši. Ukupno 19. Od toga u Belici 9, a u Gardinovcu 10.

Belica i Gardinovec danas su posve komunalno opremljene sredine. Belica se ubrzano razvija i kontinuirano raste broj njezinih stanovnika. Gardinovec nažalost ne prati opći trend. Ipak, obje sredine povezuje intenzivan društveni i sportski život.

Sportske udruge

NK "BSK" Belica
Predsjednik: Mlinarić Branko

NK "RADNIČKI" Gardinovec
Predsjednik: Novaković Boris

SK "STRIJELAC-AGRICO" Belica
Predsjednik: Cerovec Goran

ŠRD ŠARAN Gardinovec
Predsjednik: Marušić Antun

Popis udruga

DVD Belica
Predsjednik: Šimunić Branko

DVD Gardinovec
Predsjednik: Krznar Davor

Limena Glazba Belica
Predsjednik: Makar Jurica

KUD Belica
Predsjednik: Sandra Herman

Udruga građana GARDRUŽA - Gardinovec
Predsjednik: Janković Stjepan

UDVDR - Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata
Predsjednik: Horvat Drago

INFORMATIČARI - KORISNICI BEŽIČNIH MREŽA Belica
Predsjednik: Denis Tratnjak

Udruga Hrvatskih Uzgajivača Holstein goveda
Predsjednik: Marija Vidović

Udruga umirovljenika Belica
Predsjednik: Kravaršćan

Udruga međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira
Predsjednik: Taradi Dragutin

Udruga dragovoljaca HOS-a "Mijo Modrić"
Predsjednik: Kolarić Josip